Planinska koza nije prava koza. Njena “brada” nije prava brada jarca, već produžetak vratne grive. Aktivna je izjutra i uveče, a ponekad i tokom mesečinom obasjanih noći. Njeni papci su dobro prilagođeni strmim i stenovitim vrhovima i imaju oštar spoljni obod kojim se hvata za podlogu i elastično stopalo koje omogućava kretanje po strmom ili glatkom terenu. Prelaze preko vrhova i uskih planinskih oboda elegantnim hodom ili kasanjem i čini se da se kreće po gotovo okomitim liticama. Neke se, međutim, okliznu i poginu. Tokom toplog vremena, koza obično leži na snegu, na senovitim mestu ili na planinskom obodu. Živi u malim stadima, ali se tokom leta i jeseni obično osamljuje. U sezoni parenja, mužjaci trljaju o drveće žlezde koje se nalaze iza rogova; a takođe svojim urinom obeležavaju teritoriju.
Sezona parenja od sredine novembra do sredine decembra; vreme gravidnosti je 6 meseci; 1–3 mladunčeta se rodi od sredine maja do sredine juna. Mužjaci i ženke su u odvojenim stadima do sezone parenja, koja nastupa obično u novembru ili decembru. Česte su borbe između suparnika mužjaka oko ženki, ali se borbe oko oplodnje retko dešavaju, pošto su lobanje i rogovi relativno lomljivi.
Mladunče, koje se obično rodi na obodu planine, može ubrzo po rođenju da ustane i počne da se penje. Nekoliko dana po rođenju, ono počine da se hrani, ali proces zalučenja traje sve do avgusta ili septembra. Mladunče ostaje pored svoje majke do rođenja novog mladunčeta naredne godine.
Snežne lavine i odronjavanje stena su najveći uzročnici smrti planinskih koza, koje stradaju više usled ove činjenice nego usled predatorstva. Samo crni orao može da napadne ovu vrstu na visokim planinama; a može i da otera mladunče u provaliju. Mesožderi poput planinskog lava mogu da napadnu planinsku kozu pri njenom spuštanju u dolinu, ali koza, zbog svojih oštrih papaka, predstavlja veoma opasan plen.
Nema komentara:
Objavi komentar